Sanjati rodno mjesto ili sanjati radno mjesto? Mnoge osobe s područja bivše Jugoslavije se to pitaju. Nije lako napustiti rodnu grudu i gonjeni beznađem otići u daleki svijet tražeći bolju budućnost. Jedan od onih koji su odlučili sanjati rodno mjesto je poznati hrvatski MMA trener Goran Babić zvani “Hambi”. Zagrepčanin već neko vrijeme živi u Americi gdje trenira borce i uživa u blagodatima života u razvijenoj zemlji te mogućnostima koje nije imao u svojoj domovini.

Potaknuti masivnim iseljavanjem iz Lijepe Naše, odlučili smo napraviti veliki intervju s Goranom koji je samo jedan od mnogih mladih ljudi koji su otišli iz Hrvatske. Otkrio nam je što mu se trenutno događa u životu, nedostaje li mu Hrvatska i koji su mu planovi.

Unatoč tome što ste u Hrvatskoj imali vlastiti borilački klub i bili vrlo uspješni u svome poslu, odlučili ste ostaviti sve što imate i otići u daleku Ameriku u potrazi za boljom budućnošću. Što Vas je nagnalo na takav potez?

“Oduvijek sam htio otići raditi negdje izvan Hrvatske, pogotovo kada sam postao MMA trener. 2010. godine sam prvi put došao u Las Vegas i zaljubio se u taj grad. Druga stvar je ta što sam vrlo nezadovoljan životom u Hrvatskoj. Smatram da puno stvari ne funkcionira kako bi trebale i upravo zbog toga ne želim živjeti u takvome uređenju. Naravno, moram reći i da sam si sam kriv za neke stvari privatne naravi koje su isto tako utjecale na moj odlazak, ali prvi i glavni razlog mojeg odlaska jest taj da su ljudi izvan svoje države puno cjenjeniji na poslovima koje obavljaju. Vani je jedino bitno jesi li dobar radnik, a ne koju školu imaš ili tko ti je rođak na nekoj od visokih funkcija.”

Nedostaje li Vam Hrvatska? Planirate li se vratiti za stalno u neko dogledno vrijeme?

“Prijatelji i obitelj mi nedostaju, ali druge stvari i ne baš. Svakih par mjeseci odlazim u Hrvatsku jer puno putujem s borcima. Na ovo pitanje ne mogu dati konkretan odgovor. Mislim da ću nastaviti živjeti i raditi sa svojim timom definitivno negdje izvan Hrvatske.”

Mnogi koji su odselili iz Hrvatske kažu kako su se napokon “odmorili” od balkanskog mentaliteta i svih problema koji postoje u Hrvatskoj i regiji. Je li takav slučaj i kod Vas?

“Istina, slažem se. Mislim da su političari dosta sjebali ovaj narod po pitanju života u Hrvatskoj i to se najbolje vidi sada kada ljudi masovno bježe vani. Ne krivim nikoga, ne želim pljuvati po svojoj domovini, ali da je život vani kvalitetniji – to jest. U Hrvatskoj je život dobar samo ako imaš novca, a zna se tko ima novca. Prosječan čovjek teško može doći do novca, jer kod nas kad i dobro radiš šef te neće nagraditi, nego će te iscrpiti dok ne krepaš. Nagrade dobivaju rođaci i uhljebi. Jako je sjebano živjeti na Balkanu. To je prava istina.”

Već neko vrijeme živite u Las Vegasu. Zbog čega Vam je taj grad toliko drag?

“Prva stvar je to što je Vegas najjeftiniji grad za život od svih metropola u kojima sam bio, a druga jer je to borilačka meka. Tu se nalaze stotine dvorana i organizira se hrpa borilačkih evenata. Stvarno ima odličnih dvorana sa svjetski poznatim borcima. Treća stvar koja mi se sviđa jest klima. Stalno je sunčano. Iako su ljeta neizdrživa, tu je svakako lijepo živjeti.”

Gdje radite i koje sve borce trenirate?

“Trenutno u nekoliko dvorana treniram amatere, a za sada treniram samo svoje borce iz Tajikistana. Dvorana u kojoj treniram profesionalce je Xtreme Couture Gym. U toj dvorani treniraju najbolji borci koji se nalaze u Vegasu.

Još radim i na velikome projektu koji će uključivati trening kampove u Offenbachu i Vegasu, no za sada ne mogu otkriti više detalja.”

Planirate li opet početi raditi s nekim borcima iz UFC-a?

“Iskreno, ne znam. Trenutno sam u fazi stvaranja novih boraca. Fokusirao sam se na mlade borce iz Tajikistana koji su me oduševili i plan mi je kroz godinu, dvije stvoriti opasne borce. Ovdje imamo sve uvjete za postizanje nečega takvoga jer dvorana Xtreme Couture ima odlične trenere i sparing partnere. Robert Follis je glavni trener i s njim pokušavam dogovoriti suradnju s mojim borcima.”

Kakav dojam na Vas je ostavio dvostruki bivši prvak UFC-a – Randy “The Natural” Couture?

“Randyja znam još od 2010. godine kada smo zajedno sekundirali mojem bivšem UFC borcu Igoru Pokrajcu. To je bio moj drugi UFC meč u životu koji sam vodio. Randy je došao do mene i onako ponizno me pitao ‘gospodine treneru, bilo bi mi jako drago ako bih mogao s vama u kut’, a ja ga gledam ko’ Boga i mislim se ‘je l” ovaj lud što me to pita?! Pa naravno jebote, ti si legenda.’ Znam da sam skoro izgubio dah od uzbuđenja kad me pitao to. To vam govori kakav je gospodin i veličina od čovjeka. Prije je češće bio u dvorani, sada ga rijetko vidim. On je pravi šampion, legenda u pravom smislu riječi.”

Nedavno ste neko kratko vrijeme proveli u Tajikistanu. Što možete reći o toj nama relativno nepoznatoj zemlji i njenim ljudima?

“Da, 45 dana sam proveo u Tajikistanu i mogu reći sve najbolje. To je prekrasna zemlja s odličnim ljudima. Nisam znao što očekivati, da budem iskren. Tajikistan graniči s Afganistanom i bio sam skeptik, ali na kraju je sve ispalo super, iako malo podsjeća na Jugu 85′ – mali supermarketi u kojima ima svega, od krumpira do veš mašina.”, prepričava Hambi kroz smijeh.

Poznato je da zemlje poput Tajikistana nemaju neke dobre uvjete za treniranje, no pokazalo se da su puno “čvršći” borci nego primjerice Europljani ili Amerikanci. Što možete reći o njihovim borcima i mentalitetu?

“Njihovi borci treniraju u staromodnim, no dobrim uvjetima. Ono što ih krasi jest činjenica da nisu najveći radnici, ali imaju velik pritisak zbog poraza. Napravit će sve da bi izbjegli poraz i upravo zbog toga treniraju kao manijaci. Oni su talenti, no nisu preveliki radnici, iako imaju vrlo zanimljiv mentalitet i preponosni su da bi izgubili u bilo čemu. Njihova pozadina je sambo, što znači da imaju odličnu bazu, ali bi imali mnogo bolje rezultate da treniraju u Americi, a moj cilj je napraviti to s nekima od njih.”

Tko je od boraca s kojima trenutno radite najveći potencijal i za koliko vremena bi taj borac mogao potpisati za UFC?

“Muin Gafurov je čudo prirode. Taj dečko će sigurno u UFC! Mora promijeniti neka svoja razmišljanja i sigurno će ući u UFC. Tu ima dosta potencijala s kojima treba raditi. Našao sam na klinca od 15 godina, mali je žešći ‘ubojica’ i netko za koga će se u budućnosti čuti. U njega ulažem sve.”

Koja je razlika biti trener MMA-ja u Hrvatskoj i Americi?

“Ogromna! U Americi kada dobro radiš baš osjetiš kako te ljudi cijene i poštuju, a i plate. U Hrvatskoj je to isto kao da si redar u disco klubu. Danas je svatko trener kod nas, a ovdje se zna tko je tko. Ne želim pljuvati ni po kome. Pogotovo za svoju situaciju u Hrvatskoj sam si najviše sam kriv, no gledam druge, odlične trenere koji u Hrvatskoj prolaze slične stvari, dok bi ih tu u Americi ili negdje u Europi dočekali s poštenjem te bi ih platili mnogo bolje. Naravno, u Americi se može još mnogo toga naučiti jer su dosta ispred nas.”

Amerika je meka MMA-ja. U toj državi postoji oko tisuću MMA organizacija. Promocija Final Fight Championship se zaputila “preko bare” kako bi i tamo održavali svoje evente. Dva su već održana, no mislite li da postoji neka šansa da američka publika prepozna kvalitetu onoga što donosi FFC?

“Naravno da postoji šansa. Ameri vole MMA i borbe općenito. Nisu možda ludi za K1, ali vole borbu. Mislim da je FFC projekt koji ima budućnost, ali sve ovisi kako će se stvari posložiti. Nije to baš ni lako organizirati u Americi, no nije neizvedivo. Američka publika bi mogla dobiti neki novi dašak. Vjerujte mi, kada je Orsat Zovko u pitanju onda je sve moguće. Čovjek je jednostavno prejak. On i Gabrijel Krstanović bi u Americi mogli napraviti velike stvari.”

U čemu vidite najveću prednost i najveću manu FFC-a pri osvajanju američkog tržišta?

“Najveća prednost FFC-a je prije svega produkcija i odličan MMA dio eventa. Mana bi možda bila kickboxing dio eventa, jer smo u slučaju Gloryja vidjeli da Ameri baš i ne vole kickboxing. Naravno, pogoduje i činjenica da je ovo nešto novo jer se tu svi bore u kavezu, a kod FFC-a je ring koji je dosta manji i dobije se više akcije. FFC bi osvojio Ameriku da su bili u mogućnosti zadržati Pride pravila kakva smo imali do prije godinu dana, no i ovako vjerujem u uspjeh FFC-a.”

Svojedobno ste bili trener trenutnome FFC-ovom prvaku Luki Jelčiću. Što mislite koliko će još pobjeda Luka trebati ostvariti da bi potpisao za UFC?

“Ne znam hoće li uopće trebati još koju pobjedu s obzirom na to da je već sada spreman za to. Mislim da njegov menadžer sada treba odraditi posao i ubaciti Luku gdje mu je i mjesto.”

Borilački svijet naveliko bruji o boksačkome meču između McGregora i Mayweathera. Što Vi mislite o organiziranju toga, po nekima “cirkusa”, a po drugima “meča stoljeća”?

“Iskreno taj meč me zanima toliko da ga neću ni gledati. Floyda je netko fino ‘oženio’ za pare i sada je u banani s novcem. McGregor je najpametniji borac ikada i super će naplatiti svoju karijeru. Bio bi red i da UFC dobije 50% jer bez njih ne bi bio ono što jest. UFC ga je stvorio, baš poput Ronde Rousey i Brocka Lesnara, mada je on za dotične ipak dokazao ‘legacy’. Mora mu se priznati da je najbolji stand-uper nakon Andersona Silve, no vidjeli smo ga kako je prošao na podu. Uglavnom, to sve se radi zbog novca. Svaki ozbiljni borilački fan zna da je to čisto sranje. To je smiješno čovječe. Isto kao MMA meč između boksačkog prvaka Jamesa Toneyja i Randyja Couturea. Neka se masa zabavlja.”

Smatrate li da je McGregor, unatoč tome što je 13 godina mlađi od Mayweathera, iole ozbiljan kandidat za pobjedu u tom meču?

“Conor nema šanse u tom meču. Smatram da bi izgubio u 100 od 100 borbi. Ali koliko ima sreće možda mu se i posreći neki ‘frnduljak’, ne daj Bože.”

Mislite li da Conor sa svojom opasnom ljevicom i većim reachom može barem jednom udariti Floyda – najboljeg defenzivnog boksača u povijesti “šakačkog sporta”?

“Može naravno, ali na igrici. Ma gledajte, sve je moguće, ali ovo ne. Uopće ne vjerujem u neku dramu u tom meču. Floyd će Conora nadboksati kao papka i to je to. A ako kojim slučajem bude drukčije, onda će me oni koji ovo čitaju, a pogotovo McGregorovi navijači, satrati.”, objašnjava Babić kroz šalu.

UFC je promijenio vlasnike, politika kompanije se dosta izmijenila… Mislite li da UFC ide u pravome smjeru? Hoće li s politikom poput WWE-a možda izgubiti neke fanove, kao i neke od svojih boraca, primjerice MacDonald, Henderson i još neki?

“Ne znam što bih rekao. To mi se niti malo ne sviđa. Ne slažem se sa situacijom s prvacima i velikim ‘money fight’ borbama. Mislim da će to samo ojačati druge organizacije.”

Mnogi kvalitetni borci, što zbog odnosa UFC-a prema njima samima, što zbog Reebok ugovora, biraju Bellator i neke ruske organizacije radije nego UFC. Koliko je to štetno po UFC?

“Štetno je. Iskreno zbog situacije s Reebokom mi je drago da se ide u tom smjeru, jer je mnogo boraca živjelo od sponzora, a sada u Bellatoru i dalje dobivaju te novce. S druge strane UFC je kupljen od strane nekoliko ogromnih kompanija koje su stekle veliku zaradu na marketingu, pa valjda znaju što rade. Meni se to sve ne sviđa i drago mi je da borci odlaze negdje gdje mogu bolje zaraditi. Ovo je težak i krvav kruh. Nije pošteno da jedan McGregor, Ronda ili Lesnar zarade milijune, a borci poput Roryja MacDonalda ni približno ne zarade za onakvu borbu (protiv Lawlera op.a.).”

Quinton “Rampage” Jackson je nedavno izjavio da se kaje jer je postao borcem. Da možete vratiti vrijeme, bi li opet izabrali ovaj težak put borilačkog života?

“Da, svakako bih izabrao, jer je moj put prije toga bio mnogo teži. Ovaj posao mi je donio to da sam u 7 godina obišao cijeli svijet te su mi se pružile prilike kakve sam mogao samo sanjati. 2004. godine sam radio u Mlinaru, za 2100 kuna sam dnevno istovarivao od 10 do 15 tona brašna na ruke. Da mogu 100 puta birati 100 puta bih izabrao borilački život i ono što jesam. Radim što volim, što mogu poželjeti više?”

Veliki ste gurman, što se može vidjeti po Vašim objavama na društvenim mrežama. Kada bi Vi bili sudac u natjecanju između hrvatske i američke hrane, tko bi odnio pobjedu?

“Ma mi naravno. Volim američku hranu jer je dostupna u velikim količinama za vrlo niske iznose. Tipa, sushi za 7 dolara pa jedi koliko hoćeš i slično. Na primjer, 48 limenki Coca Cole i Fante sam platio 11 dolara. To je smijeh. Sve je jako jeftino, uključujući zdravu hranu. No ipak, naviknuo sam na našu hranu i ona je ukusnija od američke.”

Uredništvo MMA Novosti želi Hambiju svu sreću i uspjeh s njegovim borcima čije vrijeme će tek doći!

Vice Stanišić