Miša Bačulov, jedan od najboljih kickboxing trenera iz naše regije, svoje borce vodi ka pobjedama diljem svijeta. Miša je vrlo borilački put počeo davne 1999. godine te je nastupao protiv velikih imena, nekoliko godina je proveo u Češkoj i Nizozemskoj, a danas je vlasnik Ronin Carnage dvorane u Srbiji – kluba u kojem se stvaraju čvrsti i beskompromisni kickboksači koji daju 100% sebe u ovome teškom sportu, unatoč manjku potpore od državnih institucija.

Odlučili smo otvoreno porazgovarati s Mišom te smo prošli razne teme u ovom vrlo zanimljivom intervjuu:

Kako ste otkrili borilačke vještine i kada ste se počeli baviti kickboxingom?

“Borilačke vještine sam otkrio vjerojatno kao i većina boraca gledajući filmove Jeana Claud Van Dammea. U prosincu (decembru) 1999. godine sam na HRT televiziji vidio reportažu u kojoj su bile prikazane neke od borbi Mirka “Cro Cop” Filipovića koje su se održale na K-1 World Grand Prix-u. Te borbe su izgledale deset puta bolje i moćnije od svih filmova koje sam ikada pogledao. Tada sam odlučio početi se baviti kickboxingom.”

Koji su vam najveći uspjesi u karijeri, a koji u privatnom životu?

“U amaterskom natjecanju sam dvije godine bio u nacionalnom timu te sam osvojio bronce na Europskom i Svjetskom Muay Thai prvenstvu. No, amaterski sport, kao ni treniranje u Srbiji, mi nikada nisu odgovarali, što me nagnalo da 2004. odem u Češku, gdje sam se počeo profesionalno natjecati.

Uglavnom sam ostvario sve ono o čemu sam ikada maštao u životu. Zadovoljan sam postignutim, iako moje tijelo nije podložno ovome sportu. Bavljenje Muay Thaijem je rezultiralo velikim brojem ozljeda i mislim da je to bio glavni razlog zbog čega nisam mogao postići nešto više. No, kako sam rekao, zadovoljan sam sa svojom karijerom. Profesionalni ‘score’ mi je 26-23-3. Stalno sam bio uz najbolje borce. Dvije godine sam proveo u Nizozemskoj trenirajući sa svim svojim idolima s kojima sam i dan danas u kontaktu. Često surađujemo i međusobno se mnogo poštujemo.”

Koji vam je najdraži meč u karijeri?

“Bilo je mnogo odličnih mečeva, no najdraži mi je definitivno prvi meč koji sam radio po profesionalnim pravilima, protiv borca iz Rusije kojem se ne mogu sjetiti imena. U prvoj rundi sam dva puta bio u teškom ‘knock-downu’, u drugoj sam se vratio, a u trećoj pobijedio brutalnim nokautom.”

Kako je krenula trenerska suradnja s Nathanom Corbettom i koliko Vam znači imati jednu takvu Muay Thai legendu u svome klubu?

“Nathan “Carnage” Corbett je borac kojeg definitivno najviše poštujem. Muay Thai je moja velika ljubav, a Nathan je iz oba sporta uzeo ono najbolje i stvorio stil koji je po mojem mišljenju jednostavno savršen.

Dugo vremena sam tražio način kako bih Nathana doveo u svoju dvoranu, a to je bilo financijski teško izvedivo s obzirom na cijene avionskih karata na relaciji Australija – Srbija. No, sreća mi se osmjehnula 2014. kad je Corbett najavio dolazak u Europu. Prvi sam ga ‘rezervirao’ za seminar u mojoj dvorani. Nakon samo par dana provedenih zajedno jednostavno smo kliknuli i postali veliki prijatelji, što je rezultiralo odličnom suradnjom i njegovim čestim dolascima u Ronin Carnage.”

Nedavno ste na Facebooku napisali da “svaki tjedan poput cirkusa putujete po cijelome svijetu”. Odakle Vam tolika želja, motivacija, energija i sve ono ostalo što se ne vidi što ulažete u svoje borce?

“Borci, i kao osobe i kao sportaši, se najbolje izgrađuju u ringu u teškim borbama. Moji učenici nikada ne rade lake mečeve i ne biraju protivnike. Moja politika je ‘NO EASY WAY OUT’, i upravo zbog toga se članovi Ronina bore kako se bore.

Nikada nisam mogao biti kao svi ostali, morao sam biti iznad prosjeka. Sve što radim radim srcem i zato što volim. Novac mi nikad nije bio prvi i glavni motiv (vjerojatno zbog toga sada i imam novca). U borce ulažem sve što imam, nekada mislim da ulažem čak i previše jer na kraju vrlo mali broj boraca to zaista poštuje. Oni koji se posvete sportu i slušaju što im kažem imaju 99% šansi za doći do vrha.”

Proteklog vikenda Vaš borac Nikola Cimeša je osvojio Kunlun turnir u Kini, a Nemanja Škorić je slavio u super borbi. Kako Vam se sada sve čini, nakon što su se dojmovi slegli?

“Mislim da smo definitivno ispisali novu stranicu u povijesti srpskog kickboxinga. U onakvoj konkurenciji ući u TOP 16 je nešto što još nitko iz Srbije nije postigao. Svaki put je pravo zadovoljstvo ići na mečeve, osobno poznajem i u odličnim sam odnosima s barem 70% kickboxing zvijezda i njihovih trenera i svi oni me mnogo poštuju kao trenera. Na svakom natjecanju našom izvedbom steknemo nove prijatelje koji poslije toga dolaze kod nas na pripreme i sparinge.”

Svjedoci smo čestim uspjesima Vaših boraca. Gdje god da se borili, oni uvijek ostave srce u ringu i svima pokažu da s Ronin Carnage Gymom nema zafrkancije. U čemu je ključ uspjeha Vaših boraca, kada je opće poznato da borilački sportovi u Srbiji ne dobivaju veliku potporu od države, već su treneri i borci osuđeni na mukotrpan rad bez pomoći nekih drugih strana?

“Smatram da je ključna stvar to što stalno učim nove stvari. Ne mislim da znam sve i upravo zbog toga konstantno dovodim zvijezde i poznate trenere ovog sporta s kojima organiziramo seminare i sparinge. Učim od svojih boraca i od prijatelja s kojima surađujem. Sve gledam, zapažam i uvijek u naš stil borbe ubacim nešto novo što sam naučio od tih boraca i trenera koji gostuju mojem klubu.

Mnogo pažnje posvećujem mentalnoj spremi. Stalno ih motiviram, prepričavam svoja i tuđa iskustva, slušam i rješavam njihove probleme kako bi oni bili 100% skoncentrirani na treninge i pripreme.”

Kako komentirate odnos države prema borilačkim sportovima i manjak potpore koju dobivate? Što bi državne institucije mogle više učiniti za borilački sport?

“Mislim da naša država mnogo ulaže u amaterski kickboxing, no da bi se ta sredstva dodijelila mora se biti u njihovoj ‘sekti’ i plesati kako oni sviraju. Oduvijek sam bio nezavisan i upravo zbog toga nikada nisam ni od koga ništa ni tražio ni uzimao.”

Osim što ste vrhunski trener uz to ste još i menadžer svojim borcima koji nastupaju na raznim kickboxing pozornicama svijeta. Gdje ćemo sve u budućnosti moći pratiti Vaše borce?

“W5 je naša matična organizacija, čiji sam predstavnik i za Srbiju. Za Kunlun sam dobio ekskluzivu. Uz to imamo i dogovorenu borbu na eventu promocije Enfusion u listopadu (oktobar) ove godine.”

Vaš omiljeni bend je Disturbed. Zašto baš taj bend?

“Glazba je nešto što me pokreće, ne mogu zamisliti život bez nje. Roker sam u duši, a bend Disturbed, pored nevjerojatne energije kojom me pune i motivacijskih tekstova u kombinaciji s glasom Davida Draimena, je melem za moju dušu i tijelo.”

Nekoliko godina ste proveli u Češkoj. Kakva iskustva imate iz te države?

“Češka je predivna zemlja i smatram je svojim domom. Šest godina sam proveo tamo i ljudi me i dan danas poštuju i vole više nego ljudi u Srbiji. Činjenica da me Česi vole više nego Srbi mi je oduvijek bila na neki način poražavajuća jer sam se u Češkoj šest godina borio sa srpskom zastavom na leđima i tamo me cijene više nego u mojoj vlastitoj zemlji.

Česi su me na posljednjoj gali predstavili kao ‘SINA ČEŠKE REPUBLIKE’, čime su me kupili za sve vremena…”

S kime ste imali priliku trenirati kada govorimo o najvećim imenima kickboxinga?

“Imao sam čast trenirati s mnogim velikanima ovoga sporta. Neki od njih su Peter Aerts, Remmy Bonjasky, Mourad Bouzidi, Wendel Rosche, Bjorn Bregy…”

Vice Stanišić